Butmir je najstarije i najpoznatije arheološko nalazište u Bosni i Hercegovini. Otkriveno je još 1893. godine i po njemu je čitava jedna kulturna grupa mlađeg neolita centralne Bosne dobila naziv - butmirska kultura. To neolitsko naslje je podignuto na lesnom uzvišenju pleistocenske terase rijeke Željeznice, nedaleko savremenog naselja Butmir. Originalna duhovna kultura njegovih stanovnika uvrstila je bosanskohercegovačku arheologiju u europske razmjere. Donji slojevi pripadaju kakanjskoj kulturi, zatim slijede slojevi Butmir 1 i Butmir 2, a gornji sloj Hvar-Lisičićke kulture predstavlja završnu fazi mlađeg neolita. Danas se već na osnovu apsolutne hronologije može pretpostaviti da se život na ovom naselju odvijao od 5.500 - 4.500. god. st. e. Temeljene grane privrede prastanovnika Butmira bile su zemljoradnja i stočarstvo. Lov i ribolov, pa i skupljanje hrane imale su veliki značaj za održavanje svakodnevnog života. Sve aktivnosti vezane za njihovo privređivanje, uz ustaljene radne procese bile su prožete i religijskim sadržajima. Kult plodnosti je najizražajnija manifestacija religijskih shvatanja zemljoradničkih kultura širom svijeta. Figuralna plastika u kojoj dominira lik žene i ukrasni motivi na keramičkim posudama jasna su svjedočanstva postojanja tog kulta i u naselju Butrnir. U periodu klasične butmirske kulture ( Butmir 2) izgrađen je specifičan umjetnički stil u oblikovanju i ukrašavanju keramičkih posuda, u kojem se posebno izdvaja spiraloidna i trakasta ornamentika, a naročito visok umjetnički domet ostvaren je u izradi figuralne plastike.Tu se u jednom trenutku procesa istorijskog razvoja kulture otkriva složena isprepletenost snažne estetske i religiozne svijesti. Znamo sigurno da je umjetnost neolitskog doba vrlo rijetko čist likovni izraz i doživljaj njenih stvaralaca, a da u mnogo većoj mjeri skriva neki drugi smisao, neodvojiv od ukupnog duhovnog života neolitskog čovjeka, njegovog poimanja prirode i svijeta u kojemu je živio. Modelovanje antropomorfnih figurina kreće se od stiliziranih, preko naturalističkih do sasvim realističkih predstava koje imaju gotovo portretne karakteristike.Prastanovnici Butmira živjeli su u zemunicama, a pri kraju neolitske epohe i u nadzemnim kućama. U zemuničkim stratumima naselja nastambe su bile poredane u nekoliko grupa oko slobodnog prostora - "trga", namjenjenog zajedničkim potrebama svih stanovnika. Naselje je vjerovatno imalo kružni oblik. Nekoliko zemunica u ovom krugu. služile su isključivo za proizvodnju keramike i kamenog oruđa, što nas navodi na misao o postojanju izdvojene zanatske četvrti unutar jednog naselja. Središte života neolitskog čovjeka je ognjište, koje je smještene unutar stambenog objekta ili na zajedničkom prostoru ispred nastambi. Oko njega se skuplja veća društvena zajednica rodovskog tipa i najčešće matrijarhalonog ustrojstva. Najnovija istraživanja na Butmiru i Okolištu kod Visokog otkrila su postojanje zaštitnih rovova sa palisadama koji su kružno opasavali naslje. Zbog topografskih odlika 1 dobre organizacije, ova naselja prevazilaze jednostavnu seosku zajednicu, pa u njma, već možemo prepoznavati početke jedne urbene cjeline. Zahvaljujući razvijenoj privredi prastanovnici Butmira hranili su se biljnom i životinjskom hranom. Koliko nam je do danas poznato. uzgajali su ječam, pšenicu i leću, a skupljali su divlje jabuke i lješnik; lovili su divljač, a gajili goveče i svinju. Raznovrsnost privrednih grana zahtjevala je i usavršavanje zanatskih vještina, koje su se postepeno razvile u odredena zanimnnja. Grnčarstvo i proizvodnja kamenog oruđa imali su poseban značaj za stanovnike Bmmira. Brojnost nalaza ovih proizvoda otkrivenih na prostoru od svega 20.000 kvadratnih metara, i importovani predmeti, svjedoče nam o veoma živoj trgovini. odnosno. o naturalnoj razmjeni materijalnih dobara. Sliku o odjevanju butmirskog čovjeka možemo rekonstruirnti na osnovu predstava odjela na ženskim figurinama, motivima dekoracija na keramičkim posudama i izradevinama koje uslovno nazvamo nakitom: privjesci od keramike, kamena, zuba vepra, vuka i medvjeda, školjki, životinjskih kostiju i rogova.Da su ovi zemljoradnici već poznavali veještinu tkanja pokazuju nam brojni glineni utezi za tkalački stan i pršljenci za vretena. Krupni glineni utezi, također nađeni u velikom broju, navode nas na pretpostavku da je ovo stanovništvo, koristeći proces vrenja. proizvodilo neki prehrambeni artikal široke potrošnje.